utorak, 9. listopada 2012.


Topli vetar


Već dugo uporno kidam noktima slovo po slovo
sa svoje kože, kao gnojavu krastu
pokušavam da uklonim starog tebe,
i da udahnem prave reči za novog njega.
Još uvek tvoji tragovi svrbe i peku,
jer so koju nesvesno posipaš na rane
izvlačiš iz rukava kao kečeve
u najvažnijoj partiji svoga života.
Ali pogrešno misliš, osvrni se oko sebe, dovoljno je.
Kockaš se olako tuđim životima
i sebe ulažeš u parče ljubavi i mrvicu pažnje.
Ne želim da te jutrom umivam ne bi li progledao,
nije moj red, proveri najnoviji spisak.
Slep si dragi moj, pogledaj malo bolje,
sa tobom za istim stolom ne sedi više niko,
čak i miševi napuštaju brod koji tone.
I ne, ovaj put me nećeš povući za rukav sa sobom
jer snažan topli vetar duva mi u leđa
i najdraže reči su tu, nadomak ruke,
lepše i veće od šupljine koju za sobom ostavljam.
Dovoljno je samo da pružim ruke,već mi se osmehuju.



Copyright © Balać Zorica

Ustajem


 
Kako biti ponovo,ona ista,
neubrana,slatka,zrela malina,
što ostavlja crveni trag na majici
i na malenom dečijem obrazu?
Kako sebe sačuvati tako malenu a jaku,
spremnu da se ponovo rodim
kada za to dođe pravo vreme?
Prekinuti tanku zlatnu nit što vijori
kroz vrtloge prokletog vremena
i spaja i razdvaja moja osećanja...
Kako ponovo poželeti ljubav
kad ona od sebe nimalo ne daje
već samo uzima i kida na komade ?
Obrisati krvava kolena, ponovo ustati
i kao da se ništa nije ni desilo
krenuti sve trapava iznova...
Da li je to ovaj put dovoljno ?
Da li je vredno ljubavi ?
Nažaost, ili na sreću,
nekako znam da ipak jeste !
Ustajem !


Copyright © Balać Zorica

Moj SUD O KUpovini duše (pesme) za želju

 

Dođi mi neznanče u ovu pesmu po noći,
jer ko za strah u mraku ne sazna živim se ne oseti,
laganim korakom da ne čujem u san mi se uvuci
oprobaj me,nije teško,nežnim mi rečima zagolicaj dušu
dodirni me prstima i oseti želju što piše ti pesmu,
zagrizi i udahni me u sebe svojim dahom.

Ali ne očekuj da olako ti prodajem sebe zarad želje
kada u meni čuči dete koje jedino srcem vidi.
Pesma je to, oseti je svojom dušom kada ti je šapnem na uvo,
naježi se, jer ova je samo tvoja od ljubavi satkana,
iz mraka je izronila na svetlost bez straha.

Pročitaj me, u pesmi sam ti dušu otvorila
pronađi njen smisao sakriven među redovima,
otkrij reči što su prošle noći u jorganima zagubljene
dok su pokušavale da te budnog otrezne
kada si mi objašnjavao šta je muška sujeta.

Ona sada dobija potpuno novi smisao za mene
trag ponude u vazduhu nevoljno štipa mi oči
tera me da od muke pišem, da silujem sebe
rečima što ih još ni osetila nisam,
dok tvoj osećaj požude u vazduhu još traje.

I ostavi me na kraju posle svega nedorečenu
jer ne shvataš da i sama sam od svojih reči satkana,
zbog tebe sam zaronila duboko u sebe, u nepoznato,
jer niko mi do sada takav izazov nije zadao
da napišem (prodam)  pesmu (dušu) za želju .


Copyright © Balać Zorica

Jedne večeri...


Strpljivo sačekaću veče
da mi te donese sa toplim vetrom.
U tvojim očima skrivena do zore
potražiću malene zvezde da ih upitam
šta šapući ti dok sanjaš.
Na mekanom jastuku od tvoje kože
zanoćiću umornih ruku
koje su celu noć ostavljale tragove
svuda po tvome telu
da te pokislog od letnje kiše zagreju.
Pokriću te pesmom zrikavaca
da lakše utoneš u san
na izmaku teškog dana.
Bdiću nad tobom i kad kiše
najave dolazak oluje
i kad noć prigrli jutro,
ja dočekaću  da sunce
pokrije naše misli
i poželi nam novi dan.



Copyright © Balać Zorica

Bezdan samoće


Sakupim ispred sebe
umorna od traganja
na gomilu sve svoje dobre misli
kao venčić od poljskog cveća,
napravim maleni srcoliki kalup
od njih za uspomenu,
da jednoga dana
kada za to dođe pravo vreme
po toj modlici oblikujem
ono što već sada mogu
slobodno nazvati tek jadnim
pokušajem da napravim korak
u bezdan svoje samoće
koju zabludom ljubav zovemo.




Copyright © Balać Zorica

Pesma o pokušaju (pesma za tebe)


Šta si to od ljudi sakrio
u tim divnim tužnim očima deteta,
možda neku mračnu tajnu,
jer kao da predosećam
da neka teška muka misao ti drži,
a ne usuđujem se da te upitam?
Ipak svakodnevno silno poželim
da te najnežnije kao dete privijem uz sebe
i iz tvojih zenica upijam sve loše misli,
da ti oči ponovo zaiskre lepotom,
da se nov i srećan iznova rodiš.
Ne obećavam nikada nemoguće,
ali iskreno dušom poželim.
Plašim se da napraviću pogrešan korak
u pokušaju da ti lice ukrasim osmehom,
previše žurim, previše tražim, premalo dajem.
Verujem negde duboko srcem
da je spas u rečima koje se kriju u mojim pesmama,
ali me one izdaju, beže mi, prokletnice.
Pokloniću ti jednom pesmu, onu pravu,
onu koja će te voleti od prve do poslednje rečenice.
Samo ako mi dozvoliš da je srcem osetim,
da je u sebi zadržim,da je od čiste ljubavi ispišem.
I poslušaj me dobro i ovo ću u njoj izreći,
da ja olako ne odustajem od toga
da ti oči od loših ljudi spasem i osmeh dečiji sačuvam,
da ti svaku noć stihom ulepšam,
da ti snove, maštu i želje prošaram svojim pesmama.



Copyright © Balać Zorica

srijeda, 3. listopada 2012.


Klovnovska šarada


Ajde čik priđi sada ako smeš, ne ujedam zubima još uvek,
ovo moje rame bilo je oslonac mnogim mojim zabludama
što su se nekada ljubavima mogle nazvati
a sada se ( kao ) prijateljstvom zovu.
Da to sam ja, klovn, zabavljač, zamena,
nekako oduvek čekam na sve vas postrojene u redu
da vas podojim majčinim mlekom, po kosi pomazim,
obučem, po ramenu potapšem, smestim udobno u krevet
dok vas slušam kako na njemu ispovedate
svoje želje i hirove, ljubavi i promašaje.
Večita majka, sestra, drug, psihijatar,
šta li vam je to još bilo potrebno,
ah da, možda po potrebi ljubavnica?!
Ostavite me se više krpelji, okanite se, hej !
Ovaj ludi klovn ima još dosta toga da kaže,
da lupi rukom o sto, da vrisne i rastera sve crne vragove
što lažno se prestavljaju dok u moj zagrljaj sigurni tonu.
Ne prodajem više nikome savete za šaku vazduha,
poželim i ja da naslonim rame i utonem u njega,
da osetim sigurnost, da mi se povrati
sve ono što sam godinama nesebično davala.
Žao mi je pacijenti, psihijatrija je zvanično zatvorena,
potpisujem doktorski, iskusno, a moje srce je ponovo
otvoreno za nove izazove, drugačije i sigurnije od tih vaših.
Mante me se više slatkorečivosti, gotova je era promašaja,
vreme je da na nečem drugom vežbam materinski instinkt.
Ponosno dižem ruke u vis od svih vas "nesretnih".


Copyright © Balać Zorica