Šta si to od ljudi sakrio
u tim divnim tužnim očima deteta,
možda neku mračnu tajnu,
jer kao da predosećam
da neka teška muka misao ti drži,
a ne usuđujem se da te upitam?
Ipak svakodnevno silno poželim
da te najnežnije kao dete privijem uz sebe
i iz tvojih zenica upijam sve loše misli,
da ti oči ponovo zaiskre lepotom,
da se nov i srećan iznova rodiš.
Ne obećavam nikada nemoguće,
ali iskreno dušom poželim.
Plašim se da napraviću pogrešan korak
u pokušaju da ti lice ukrasim osmehom,
previše žurim, previše tražim, premalo dajem.
Verujem negde duboko srcem
da je spas u rečima koje se kriju u mojim pesmama,
ali me one izdaju, beže mi, prokletnice.
Pokloniću ti jednom pesmu, onu pravu,
onu koja će te voleti od prve do poslednje rečenice.
Samo ako mi dozvoliš da je srcem osetim,
da je u sebi zadržim,da je od čiste ljubavi ispišem.
I poslušaj me dobro i ovo ću u njoj izreći,
da ja olako ne odustajem od toga
da ti oči od loših ljudi spasem i osmeh dečiji sačuvam,
da ti svaku noć stihom ulepšam,
da ti snove, maštu i želje prošaram svojim pesmama.
Copyright © Balać Zorica

Nema komentara:
Objavi komentar