Pogledaj molim te, negde duboko u tebi sakriven od tvojih
najdubljih tajni leži odgovor na sva tvoja teška pitanja.
Zagolicaj svojim čarobnim rečima skrivene želje,
jer znam da to odlično radiš, moraš zavoleti svoj unutrašnji svet,
ne odriči ga se nikada,magičan je ( još uvek ga osećam u stomaku ).
Zalutaj u svoje dubine, u svoje najstrašnije ponore,
istraži lavirinte i iskopaj sve ono divno što je
u tebi nekada s razlogom zaspalo, umrlo (ono što ti u očima vidim ).
Ne predaj se stalnim naletima nemira i nestabilnim putevima života,
tu negde sakriven je onaj tvoj, onaj koji ti snove koči, koga se toliko bojiš,
dopusti mu da ti se ukaže kao obećani spas, jer sam biraš svoj put.
Znam, grešna sam, jer poželim da rukama pomilujem tvoje lice,
da dodirima probudim nadu u tvom usnulom telu. Uzalud.
Nemam nikakva prava da budem tvoj anđeo čuvar,
da te danju za ruku držim, a noću snove od zlih duhova čuvam.
Jer predaleko si otišao od mene mili moj, oprosti mi
moram te osetiti pored sebe nekako ( bar u ovoj pesmi ).
Izdrži još malo, jer sve je u tebi, i ljubav i bol,
saznaćeš odgovor kad za to dođe vreme,
oseti ga dobrotom i lepotom koju imaš u sebi ( jer ja sam je prepoznala )
i izaberi pravu stranu kada budeš pronašao cvećem popločanu stazu.
Od srca ti želim miran i suncem okupan put u lepše sutra,
i ne zameri skitnici što je navratila u tvoj život da ti se u oči na tren zagleda.
Copyright © Balać Zorica

Nema komentara:
Objavi komentar